Američka farmacija je uspela iz kordicepsa izdvojiti unikatne supstance kao što je kordicepin, kordicepska kiselina, adenozin, adenin, itd., koji imaju silnu moć jačanja imuniteta ljudi.

Ispitivanjima je ustanovljeno da je kvalitet bioloških efekata kordicepsa povezan sa specifičnim kompleksom polisaharida. Veća koncentracija polisaharida u eksperimentalnim uslovima je pokazala da je imunoregulacija i antioksidativno djelovanje bilo jače do 15 puta.
U kraljevstvu gljiva najčešće ne dolazi do formiranja ploda, osim ako se ne desi neki veliki stres koji izazove odgovor u vidu obrambene reproduktivne faze. Prirodni uzročnici su obično vrućina i hladnoća, požar i poplava, ili potpuna istrošenost izvora hrane koja dovodi do nedostatka hranljivih materija. Veoma je teško u laboratorijskim uslovima natjerati Cordyceps da donese plod, a i tada se to dešava pomoću spomenutih mogućih uzročnika.

Zbog sve veće potražnje i zbog nedostatka prirodnih resursa, sve više tvrtki proizvodi umjetno uzgojen Cordyceps. Velika snabdjevenost tržišta podrazumijeva i velike razlike u čistoći i kvalitetu različitih proizvoda koji sadrže Cordyceps. Također, stvara se situacija u kojoj neetične kompanije prodaju neprihvatljivo veliki broj lažnih i iskvarenih proizvoda pod imenom "Cordyceps" (Hsu i ostali, 2002.), podrivajući povjerenje javnosti prema nečemu što bi moglo biti prirodni lijek sa najširim spektrom djelovanja ikada napravljen.

Ovakva situacija se mijenja jer nam je dostupan sve veći broj metoda analize i procjene (Holiday i ostali, 2004). Te suvremene kompjuterske metode analize definiraju jasno ne samo što je pravi Cordyceps, već daju i relativnu ocjenu njene potentnosti, a tipove i stupnjeve čistoće Cordycepsa iz različitih izvora ocjenjuju fer i dosljedno. Zato kvaliteta Cordycepsa koji se može naći na tržištu sve više raste, a tako će biti sve dok kupci budu zahtijevali od proizvođača da obezbijede analitičke profile Cordycepsa prije nego što ga upotrebe u svojim proizvodima. Danas na zapadu Cordyceps najčešće koriste dvije grupe konzumenata: sportaši i ljudi u godinama. Sportaši su počeli da ga koriste nakon publiciteta izazvanog uspjehom kineskog ženskog lakoatletskog tima na Kineskim državnim igrama 1993. Na tom takmičenju oboreno je 9 svjetskih rekorda, i to sa zapanjujućom razlikom u odnosu na prethodne! Isprva su sportski stručnjaci sumnjali na korištenje droga koje dovode do poboljšanja rezultata, sve dok trener nije otkrio da je tajna uspjeha u Cordycepsu koji je davao članicama tima!
Istraživanja su nedavno potvrdila da korištenje Cordycepsa povećava nivo ATPa u stanici (Guowei, 2001), kao i potrošnju kisika (Jia - Shi Zhu, 2004).

ATP (adenozin tri-fosfat) je molekula koji oslobađa energiju u stanici. Stalno pričamo o konzumiranju masti, proteina i škroba za dobijanje snage, ali na staničnom nivou sve to se svodi na ATP koji oslobađa staničnu energiju otpuštanjem fosfata, i od tri-fosfatnog oblika adenozina postaje dvo-fosfatni oblik, koji se zove ADP (adenozin di-osfat). Otpuštanjem fosfata dolazi do prekida veze, i tom prilikom oslobađa se energija koju stanica može iskoristiti. Povećanje staničnog ATP-a znači stvarno povećanje energije, koja može da se dalje koristi. Ono se razlikuje od prividnog povećanja energije koje se dešava kada se koriste stimulansi centralnog nervnog sustava, poput kofeina, efedrina i amfetamina. Uzimajući lijekove poput amfetamina, pacijenti osjećaju kao da imaju više energije, a to zapravo nije tako. Ti lijekovi utječu na centralni nervni sustav, a ne na stanice, tako da je krajnji rezultat manjak energije. Zato uzimanje amfetamina i dovodi do gubitka tjelesne težine. Mozak misli da ima dovoljno energije, pa nastavlja sa aktivnostima. Ali naravno, pošto nema dodatne energije koju stanice troše svakog trenutka, tijelo je prinuđeno da crpi svoje rezerve, zalihe masti. Korištenjem Cordycepsa postiže se dvostruki efekt - povećanje ATP-a i veća potrošnja kisika, dobija se više energije za sagorijevanje, i više kisika pomoću kojega se ono vrši. Zato sportaši koriste Cordyceps kao izvor dodatne energije, a vojnici kao sredstvo koje smanjuje zamor. Stariji ljudi ga uzimaju iz istih razloga - više energije i lakše disanje.

Uticaj Cordycepsa na stanice raka

Jedna od najvećih koristi od Cordycepsa jest potencijal ove gljive kao izvora novih lijekova protiv malignih oboljenja. Sve veći broj onkologa širom svijeta preporučuje i koristi Cordyceps kao dodatak kemoterapiji, radijaciji i ostalim konvencionalnim i tradicionalnim metodama liječenja raka. Pokazao je izvanrednu sposobnost ne samo u sprječavanju rasta, u nekim slučajevima čak i uništavanju određenih vrsta tumora, već i kao sredstvo pomoću kojeg imuno-sistem i cijelo tijelo mogu da se održe jakim i vitalnim dok mu istovremeno prijete efekti kemoterapije i radijacije (Namakura i ostali, 2003). Njegovo sekundarno djelovanje pomaže organizmu da efikasnije raspolaže resursima imunološkog sistema u slučaju stresa koji preživljava prilikom napada raka (Shin i ostali, 2003), i omogućava mu da prepozna, iskorjeni i spriječi abnormalije i bolest, i na lokalnom, i na nivou sistema (Koh i ostali, 2002).

Pored dobro poznate imuno-modulacije koju izazivaju spojevi polisaharida, postoje dokazi o još jednom mehanizmu kada je u pitanju djelovanje Cordycepsa na tumore. To je povezano sa strukturom nekih od izmjenjenih nukleotida koje sadrži ova gljiva, a koje imamo u primjeru spoja kordicepina (3 deoksiadenozina). Ovaa molekula gotovo je jednak normalnom adenozinu, ali mu nedostaje atom kisika na riboznom dijelu molekule na 3-poziciji. Isti nedostatak tog 3-kisika može se vidjeti i kod drugih spojeva Cordycepsa, poput Dideoksiadenozina. Smatra se da je nedostatak kisika na toj poziciji veoma značajan jer od njega zavisi struktura DNK koja uz njegovu pomoć stvara vezu sa susjednim nukleotidima. Veza se nalazi između 3. i 5. pozicije na riboznim dijelovima nukleotida, koji na taj način stvaraju "strukturu ljestvica" koji drži DNK zajedno.

Prvi korak prilikom duplikacije bilo koje stanice jeste razdvajanje molekule DNK po sredini, poput otkopčavanja rajsferšlusa, i raskidanja veze komplementarnih nukleotida. Slijedi ubacivanje jednog po jednog novog, komplementarnog nukleotida koji formiraju hidrogenske veze između komplementarnih parova, i oblikuju veze fosfatnih - šećera između 3. i 5. pozicije na vanjskoj strani molekula, odnosno riboznom dijelu. Sinteza novih molekula DNK brzo napreduje, novi komplementarni nukleotidi se jedan po jedan sekvencijalno umeću u novu molekulu DNK, sve dok se prvobitni niz DNK ne umnoži dvaput, a svaki od nizova je identična kopija, i formira genetski kod za novu generaciju stanica. Odnosno, sinteza se nastavlja umetanjem novih nukleotida, sve dok se ne povuče molekula 3. deoksiadenozina (kordicepina). Kada se to desi, na poziciji od vitalnog značaja više nema kisika pomoću kojeg bi se stvorila 3.- 5. veza, i duplikacija molekule DNK prestaje. Tada stanica ne može nastaviti sa diobom, i ne dolazi do formiranja novih stanica. Kod normalnih stanica sisavaca, to umetanje deoksigenovanog adneozina i nije od nekog značaja, pošto zdrave stanice u sebi sadrže mehanizam popravka DNK. Kada dođe do ovakve greške, izmijenjeni nukleotid (kordicepin) uklanja se iz niza nukleotida, i umeće se novi segment adenozina. Nasuprot zdravim stanicama, stanice raka po definiciji gube svoj mehanizam popravka DNK. (Da mogu ispraviti greške u svojoj DNK, ne bi bile stanice raka raka). Većina bakterija i svi virusi (uključujući i virus HIV-a) nemaju mehanizam popravke DNK. Kada pogledamo brzinu kojom se stanice raka dupliciraju, jasno nam je kako bi takav mehanizam mogao izazvati značajnu reakciju protiv tumora.

Na primjer, normalne stanice zdravog tkiva dojke imaju prosječan životni vijek od oko 10 dana, i nakon tog vremena se dupliciraju. S druge strane, stanice raka razmožavaju se mnogo brže od zdravih stanica. Dupliciraju se, u prosjeku, svakih 20 minuta. To znači da se množe otprilike 750 puta brže od stanica zdravog tkiva kojim su okružene. Da je kordicepin podjednako toksičan za oba tipa stanica, ubijao bi stanice raka 750 puta brže nego zdrave stanice. Ipak, kordicepin se zbog spomenutog mehanizma popravka DNK kod zdravih stanica ne miješa u njihovu replikaciju, a brzina kojom ubija stanice tumora mnogo je veća od 750:1. Ista vrsta mehanizma prekida DNK odgovorna je i za antitumorni efekat nekih od agensa koji se koriste u procesu kemoterapije. Mehanizam koji sprečava sintezu DNK vjerojatno je odgovoran i za antiviralne efekte kordicepina. (Holliday, 2004.b) (Liu i Zheng, 1993, i ostali).

Imunomodulacijski efekti
Veliki broj istraživanja bavi se imuno-enhatornim i imuno-supresivnim svojstvima kordicepsa. Ova dvosmjerna regulacija funkcija imuno-sistema, odnosno činjenica da on može da se ojača ili oslabi, zove se imunomodulacija i čini se da potiče iz istog mehanizma u tijelu. Kada damo Cordyceps pacijentu čiji je imuni sistem oslabljen usred bolesti kao što su rak, hepatitis ili HIV infekcija, broj i aktivnost bijelih krvnih zrnaca raste.

Suprotno tome, ako isti taj Cordyceps damo nekom sa hiper-imunitetom, kao što je to slučaj kod pacijenata oboljelih od lupusa, limfoma i reumatoidnog artritisa, broj i aktivnost bijelih krvnih stanica opada, a raste broj crvenih krvnih stanica. Sve krvne stanice proizvode se u koštanoj srži, prije svega u dugim kostima nogu. One napuštaju koštanu srž kao nezrele, i putuju do drugih organa gdje sazrijevaju u određene tipove krvnih stanica, kao što su crvena krvna zrnca i T-stanice.

Kako je moguće da se isti spoj kod nekih pacijenata ponaša kao imuno-stimulator, a kod drugih kao imuno-depresant? Po svemu sudeći, odgovor leži u djelovanju Cordycepsa na mehanizam diferencijacije krvnih stanica koji signalizira tijelu gdje treba poslati nezrele stanice. Taj mehanizam je jasno prikazan u studiji koja se bavi načinom na koji Cordyceps utječe na sazrijevanje stanica leukemije (Chen i ostali, 1997). Ova imunomodulacija na nivou diferencijacije je kao prirodna bomba protiv bolesti. Tijelo dobija signal da treba da se bori protiv bolesti, bilo da je u pitanju pad ili povećanje imuniteta.

Uticaj Cordycepsa na bubrege
Pacijenti sa kroničnim oboljenjem i smanjenom funkcijom bubrega često pate od povišenog krvnog tlaka, proteinurije i anemije. Istraživanje provedeno na takvim pacijentima pokazalo je da je nakon mjesec dana terapije Cordycepsom njihov krvni tlak snižen za 15%, a značajno je smanjena i količina proteina. Pored toga, primijećen je i skok superoksida dismutaze (SOD-a) koji, zajedno sa utvrđenim smanjenjem seruma lipopeorksida, sugerira mogućnost neutralizacije slobodnih radikala, što rezultira manjim oštećenjem stanica (Jiang i Gao, 1995).

U drugoj kliničkoj studiji, provedenoj na 57 pacijenata sa oštećenjem bubrega izazvanim gentamicinom, bolesnici su tretirani sa 4-5 ml Cordycepsa dnevno, ili nekim drugim, uobičajenim metodama. Nakon šest dana, grupa koja je primala Cordyceps uspostavila je 89% normalne funkcije bubrega, dok je kontrolna grupa povratila samo 45% normalne funkcije bubrega. Vrijeme potrebno za oporavak grupe koja je uzimala Cordyceps bilo je znatno kraće nego kod kontrolne grupe.

Hipoglikemijski efekt
Još jedna oblast u kojoj su vršena mnoga istraživanja jest efekt Cordycepsa na metabolizam glukoze u krvi. Dijabetes se tradicionalno dijeli na dva osnovna tipa (tip 1 i tip 2). Kod bolesnika sa dijabetesom tipa 1 bolest se javlja u ranom životnom dobu, a nastaje kada imuno-sistem napadne i uništi stanice pankreasa koje proizvode inzulin, zbog čega je pacijent primoran da ovaj hormon do kraja života unosi u organizam putem injekcija. Ovaj tip dijabetesa ima oko 10% oboljelih od ove bolesti dok ostalih 90% obolijeva od tipa 2, koji se javlja kod odraslih. Dijabetes tipa 2 uzrokuje otpornost stanica na djelovanje inzulina. Najvjerojatnije se radi o pretjeranom konzumiranju šećera i rafiniranih ugljikohidrata tijekom dugog vremenskog perioda. Iako je ova uzročno-posljedična veza još uvijek prilično kontroverzna, sve je više dokaza da preveliki unos rafiniranih ugljikohidrata izaziva stanje kronične hiperinzulinemije, a ona opet izaziva gubitak osjetljivosti na inzulin na staničnom nivou. Bez obzira na klasifikaciju i način njegovog nastanka, dijabetes je veoma ozbiljna bolest. Osnovni je uzrok sljepila, krajnjeg stadija teških oboljenja bubrega i amputacije donjih udova. Također, povećava rizik od moždanog udara, visokog tlaka, povećanja kolesterola u krvi i bolesti kardiovaskularnog sistema.

Cordyceps je u brojnim ispitivanjima na ljudima i životinjama testiran i kao potencijalni agens za reguliranje nivoa šećera u krvi, i zaista se dobro pokazao. U jednom eksperimentu, kod 95% pacijenata kojima je davano 3 ml tekućeg ili 3 gr suhog Cordycepsa dnevno, vidjelo se poboljšanje krvne slike, dok je u kontrolnoj grupi tretiranoj ostalim metodama kod samo 54% pacijenata zabilježeno poboljšanje. Zajednička nit rezultata ovih ispitivanja je pojačana osjetljivost na inzulin i povećanje proizvodnje glukokinaze i heksokinaze, enzima iz jetre koji reguliraju nivo glukoze. Kratko rečeno, Cordyceps može biti koristan kod pacijenata oboljelih od dijabetesa, bilo da se daje sam ili sa drugim lijekovima.

U jednom neobjavljenom istraživanju koje je autor proveo na subjektima koji nisu imali dijabetes, a kojima je davano 3 grama (3 ml) Cordycepsa dnevno, otkrilo se da su normalna variranja nivoa šećera u krvi koja se javljaju tokom dana, odnosno povećanje nivoa glukoze nakon jela i njeno opadanje između obroka, bila znatno umanjena kod grupe koja je uzimala Cordyceps. Nivo šećera poslije jela nije rastao kao inače, i nije tako opadao između obroka. To može biti indikator povećane efikasnosti mehanizma regulacije nivoa šećera u krvi. Još zanimljivije je otkriće ove iste studije da su subjekti skloni alkoholu izgubili želju za konzumiranjem pića 48 sati nakon početka terapije Cordycepsom. Naknadna proučavanja potvrdila su sposobnost Cordycepsa da smanji potrebu za alkoholom. Najavljena su nova istraživanja u ovoj oblasti.


 

Uticaj Cordycepsa na funkciju srca
Jedno od ozbiljnijih djelovanja Cordycepsa i u tradicionalnoj i u modernoj medicini jest sposobnost stabilizacije pulsa, i ispravljanja srčane aritmije. Ova gljiva danas u Kini predstavlja jednu od prvih linija odbrane u liječenju ozbiljnih oboljenja te vrste. Iako je mehanizam djelovanja Cordycepsa u kontroli aritmije samo djelomično poznat, smatra se da ga, makar dijelom, pokreće prisustvo adenozina (Pelleg i ostali, 1990). Cordyceps sadrži značajnu količinu adenozina, deoksiadenozina i sličnih nukleotida. Dokazano je da ovi spojevi imaju veliki efekt na koronarnu i cerebralnu cirkulaciju (Toda i ostali, 1982) (Bern 1980). Premda nijedan drugi lijek ili biljka nemaju jednako djelovanje kod svih pacijenata, rijetki su slučajevi u kojima se aritmija nije poboljšala nakon dodavanja Cordycepsa klasičnoj terapiji. Još uvijek nije poznato da je Cordyceps reagirao suprotno od bilo kojeg drugog lijeka protiv aritmije, i čini se da je zbog svoje netoksičnosti izvanredan izbor u liječenju ovakvih bolesti. Cordyceps se tradicionalno koristi u terapiji srčanih oboljenja, a dobro se pokazao i kod pacijenata koji su pretrpjeli moždani udar.

Istraživanja provedena na pacijentima sa kroničnim srčanim oboljenjima pokazuju da dugotrajno uzimanje Cordycepsa u kombinaciji sa uobičajenom terapijom - digoksinom, hidrohlorotiazidom, dopaminom i dobutaminom, dovodi do poboljšanja kvaliteta života pacijenata, u usporedbi sa bolesnicima iz kontrolne grupe. Pod tim se podrazumijeva opće fizičko stanje, mentalno zdravlje, seksualni nagon i srčana funkcija (Chen, 1995).

Uticaj Cordycepsa na jetru
Skoro sve studije pokazale su da Cordyceps poboljšava funkcioniranje ovog važnog organa. Primjera radi, na Orijentu se Cordyceps redovno koristi kao dodatak terapiji kroničnog hepatitisa B i C. U jednoj od studija, ekstrakt Cordycepsa upotrebljen je u kombinaciji sa ekstraktima nekoliko drugih medicinskih gljiva, kao dodatak lamivudinu u terapiji hepatitisa B. Lamivudin je uobičajeni antivirusni lijek koji se koristi u terapiji hepatitisa. U toj studiji je grupa koja je dobijala ekstrakte Cordycepsa i ostalih medicinskih gljiva pokazala bolje rezultate u kratkom vremenskom periodu od kontrolne grupe koja je uzimala samo lamivudin (Wang i ostali, 2002).

Cordyceps i seksualna disfunkcija kod muškaraca/žena
Cordyceps se vjekovima koristi u tradicionalnoj kineskoj medicini kao lijek za mušku i žensku seksualnu disfunkciju, poput hipolibidinizma i impotencije. Preklinički podaci dobijeni eksperimentima na miševima pokazali su da ova gljiva ima efekte slične seksualnim steroidima (Wan i ostali, 1988). Klinička testiranja na ljudima potvrdila su djelotvornost Cordycepsa u borbi protiv smanjenog seksualnog nagona. Rezultati jedne takve studije (Yang i ostali, 1995) pokazali su da je kod pacijenata tretiranih Cordycepsom tokom 24 sata došlo do povećanja 17-keto-steroida u urinu. Sve to ukazuje da je moguće da CS-4 ima utjecaja na seksualni nagon, bilo preko sistema seksualnih hormona ili direktnog djelovanja na spolne organe, a paralelno sa efektima na hipotalamo-pituitarno-drenokortikalnu os. (Zhu, 1998) Postoje hipoteze da aminokiseline, vitamini, cink i ostali elementi koje sadrži Cordyceps utječu na veću izdržljivost sperme, što se pokazalo u na kliničkim i prekliničkim studijama (Guo, 1986).

Preparati za čiščenje organizma:

• Dvojna celuloza

• Antilipidni čaj

• Kapsule  3B

• Kapsule lepote (Ljan-jan)

• Hitozan

Dodatkih prehrani:

• Biokalcij

• Biocink

• Spirulina